Raznesena valima i vjetrom,
tu su samo ruševine ljeta.
Na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene.
malo stvari ljetovanja našeg.
Na stolu novine još leže
sa nekim datumima srpnja
naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula.
još zagledan u more
na vratima vile u kojoj tuga spava,
a kiše su se sile u cvjetove agava
i ljetu je kraj.
ostala je samo prazna kuća,
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove...
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene
u njoj.
